Međutim, 19. novembra 1988. godine u ugostiteljskom objektu „Šadrvan“ prihvaćena je ideja da dalje nastavljaju djelovati pod imenom „Robijaši“, pa je tako navijačka grupa ime dobila po KP Domu Zenica, koji je važio za najveći zatvor u bivšoj Jugoslaviji. S novim imenom nastavljaju bodriti Čelik, i kući i na strani, pa iako se poklopilo sa dosta lošijim rezultatima kluba, ali ostali su mu vjerni u teškim trenucima, jer „i kad gubiš mi smo s tobom“ i na taj način je u Zenici zaživio novi val navijačke supkulture. Preko noći, došlo je to nesretno vrijeme i u ratu su mnogi stali u odbranu svoje domovine, dali živote i neka je vječni mir našim drugovima na nebu. Nakon rata, u nezavisnoj Bosni i Hercegovini navijačka grupa nastavlja tamo gdje je stala, bodriti svoj Čelik i braniti čast Zenice. U ovom kratkom opisu navijačke grupe, dodat ćemo još to da su na početku svog djelovanja bili smješteni na istoku, kasnije i na zapadu Bilinog polja, ali jug se iskristalisao kao navijačka tribina, a ono najbitnije je da se najvažniji principi Robijaša ogledaju u tome da se djelom prezentuje ljubav odnosno da je potrebno davati sve u svojim mogućnostima za Čelik i Zenicu, a zauzvrat ne tražiti ništa osim zadovoljstva i sretnog Bilinog polja!